Osijek, 25.05.2020. - Međunarodni dan nestale djece obilježava se od 1983. godine svakog 25. svibnja s nadom da će sva djeca za kojom se još uvijek traga biti pronađena te kao znak sjećanja na svu djecu koja nikada nisu pronađena. Ovaj dan se obilježava kako bi se senzibilizirala javnost za problematiku nestanka djeteta.

Nestanci djece u Republici Hrvatskoj privlače pažnju institucija, ali i javnosti te smo svjedoci ponekad senzacionalističkog i neprimjerenog izvještavanja medija o ovom problemu (Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu, 2017.).

Danas obilježavamo Međunarodni dan nestale djece kako bi se senzibilizirala javnost za problematiku nestanka djeteta. Prema statistici MUP-a, na današnji dan traga se za 39 djece koja su u statusu nestanka (www.nestali.hr).

Slučajevi nestanka djece uvjetovani su različitim životnim okolnostima i događajima te zahtijevaju žurno postupanje stručnjaka institucija iz različitih resora, prije svega policije, socijalne skrbi, zdravstva, odgoja i obrazovanja i organizacija civilnog društva. Nestanci su rizični i iznimno opasni događaji, posljedice kojih,  mogu biti neprocjenjivo teške i fatalne (http://cnzd.org/uploads/document/attachment/107/Prijedlog_Protokola_o_postupanju_u_slu_aju_nestanka_djeteta.pdf). 

Prilikom bjegova i nestanaka povećava se rizik da djeca i mladi postanu žrtvama nasilja, iskorištavanja ili nekog drugog kaznenog djela (prosjačenje, prostitucija, trgovanje ljudima….) ili da pod prisilom ili prijetnjom postanu počinitelji kaznenog djela jednom kada se nađu na ulici bez nadzora roditelja ili adekvatne skrbi ( krađe, razbojništva…..) (https://nestali.gov.hr/vijesti-8/25-svibnja-medjunarodni-dan-nestale-djece-356/356).

U slučaju da dijete, odnosno maloljetna osoba, nestane – svojom voljom pobjegne ili roditelji/skrbnici ne znaju djetetovu lokaciju i posumnjaju da je dijete u riziku – prvi korak u postupanju je prijavljivanje policiji kako bi se na vrijeme započelo s traganjem. Međutim, ne postoje objedinjene pisane procedure i ujednačena praksa, koja bi osigurala viši stupanj učinkovitosti i hitnosti u postupanju u slučaju nestanka djeteta, kao i nakon pronalaska nestalog djeteta (http://cnzd.org/uploads/document/attachment/107/Prijedlog_Protokola_o_postupanju_u_slu_aju_nestanka_djeteta.pdf).

Kako bi se postigla ujednačenost u postupanju u slučaju nestanaka djece na području Europske Unije, međunarodna organizacija Missing Children Europe (MCE) je predložila pet kategorija nestanka djeteta (http://ec.europa.eu/justice/fundamental-rights/files/missing_children_study_2013_en.pdf):

1. Djeca u bijegu od roditelja, skrbnika ili ustanova socijalne skrbi pod kojom skupinom se podrazumijevaju djeca koja su pobjegla od roditelja ili drugih osoba kojima je povjerena skrb o djeci (udomitelja ili skrbnika), kao i djeca koja su pobjegla iz ustanova socijalne skrbi u koje su smještena.
2. Protupravno oduzeta/oteta djeca od strane trećih osoba u kaznenopravnom kontekstu što podrazumijeva djecu otetu od strane treće osobe koja nije roditelj niti druga osoba kojoj je povjerena skrb o djetetu, kao posljedica kaznenog djela.
3. Djeca oteta od strane roditelja u privatnopravnom međunarodnom kontekstu su djeca koja su protupravno oteta/odvedena ili zadržana u državi u kojoj nemaju prebivalište. Osobe koje su otele dijete, osim roditelja mogu biti i druge osobe koje ostvaruju skrb o djetetu.
4. Nestala djeca migranti bez pratnje su djeca državljani zemalja u kojima nema slobode kretanja (tj. zemalja izvan prostora Schengena), koja putuju bez pratnje zakonskog zastupnika (roditelja ili skrbnika), odnosno druge osobe kojoj je zakonski zastupnik povjerio skrb o djetetu, u svojstvu izbjeglica, tražitelja azila ili kao ekonomski migranti.
5. Djeca nestala u drugim slučajevima su sva ostala djeca nestala poput mlađe djece izgubljene na putovanju, ljetovanju ili tijekom boravka u kampovima te ostali slučajevi koji ne ulaze u prethodne kategorije nestale djece.

U Republici Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama Europske unije, bjegovi maloljetnika promatraju se u kontekstu nestanaka maloljetnika jer je lokacija mladih tijekom bjegova nepoznata (European Commission – Directorate-General for Justice, 2013). U kategoriji nestale djece na službenom registru nestalih osoba MUP-a nestala djeca obuhvaćaju više kategorija nestanaka: svojevoljno udaljavanje iz mjesta stanovanja (bijeg iz institucije ili iz obiteljskog/roditeljskog doma) te nestanak povezan s počinjenjem kaznenih djela (protupravno oduzimanje slobode, otmica, roditeljska otmica, silovanje, kaznena djela povezana s međunarodnom prostitucijom, trgovanje ljudima i ropstvo, pa i ubojstvo) (http://www.nestali.hr/; http://www.mup.hr/). Važno je istaknuti kako bježanje iz ustanove predstavlja najučestaliju među navedenim kategorijama. Naime, svi nestanci maloljetnika u 2019. godini prema službenim MUP-ovim statistikama su bjegovi ili iz roditeljskog doma ili iz institucije, a u protekle dvije godine vidljiv je trend smanjenja broja nestanaka djece.

 

Tablica 1: Pokazatelji učestalosti broja nestanka djece (Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu, 2020, 2019, 2018, 2017, 2016, 2015, 2014, 2013)

Godina	Ukupan broj nestanaka djece	Bijeg iz odgojnih ustanova	M	Ž	Bijeg iz roditeljskog doma	M	Ž
2019.	1461	1135	657	478	326	117	209
2018.	1760	1392	543	849	368	128	240
2017.	1916	1518	668	850	398	146	252
2016.	1800	1375	550	823	425	114	311
2015.	1981	1 556	409	1 147	425	150	275
2014.	1775	1 247	378	857	528	181	348
2013.	1449	834	-	-	615	184	431
2012.	1333	798	-	-	535	-	-

 

„Prema podacima MUP-a, tijekom 2019. zabilježeno je 326 udaljenja djece iz obiteljskog doma i 1.135 iz odgojnih ustanova. Na bijeg iz obiteljskog doma u većem broju se odlučuju djevojčice (209), dok se dječaci na to odlučuju u nešto manjem broju (117). Najčešći razlozi odlaska iz obiteljskog doma su avanturizam i skitnja (219), obiteljski problemi (44) i problemi u školi (15), dok u 48 slučajeva nisu utvrđeni razlozi bijega. Zabrinjava podatak da je u 38 slučajeva udaljenja iz obiteljskog doma dijete bilo mlađe od 14 godina, kao i podatak da je u osam slučajeva za vrijeme bijega nad djetetom počinjeno kazneno djelo.

Za razliku od prethodnih godina u bijegu iz ustanova u većem su broju bili dječaci (657) nego djevojčice (478). Razlozi zbog kojih djeca „bježe” iz ustanova su najčešće izbjegavanje odgojne mjere u ustanovi (349) i problemi adaptacije u ustanovi (333), a među njima je veliki broj onih (166) koji se nakon dopusta provedenog kod kuće nisu vratili u ustanovu. U 287 slučajeva nije utvrđen razlog bijega iz ustanove. U četiri slučaja nad djecom koja su bila u bijegu iz ustanove počinjeno je kazneno djelo.

Kao nestala se većinom vode djeca koja su u bijegu iz ustanova, osobito ona s izraženim problemima u ponašanju, koja učestalo bježe iz organiziranog smještaja. Njihov bijeg doživljava se kao odraz njihovog neprilagođenog ponašanja i otpora prema društvenim pravilima. Međutim, sklonost djeteta napuštanju ustanove ne smije biti opravdanje da se za djetetom ne traga intenzivno i da se ne poduzimaju sve potrebne radnje da bi se ono pronašlo i smjestilo na sigurno.“ (Izvješće Pravobraniteljice za djecu, 2020.).

Kako bi se ujednačilo postupanje različitih sudionika u postupcima nestanka djeteta, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu je putem Radne skupine sastavljene od predstavnika relevantnih institucija i organizacija, izradio Prijedlog Protokola o postupanju u slučaju nestanka djeteta. Ideja je bila da se jedinstvenim dokumentom (Protokolom), utemeljenim na relevantnim europskim i nacionalnim propisima, urede: načine i rokove postupanja pojedinih tijela i organizacija te prava i obveze roditelja (zakonskih zastupnika) u procesu pronalaženja nestalog djeteta. No, ovaj Protokol još uvijek nije usvojen na razini države te se postupci u slučaju nestanaka djece i dalje nisu ujednačili na razini RH, što otežava već ionako tešku situaciju roditeljima i skrbnicima koji se nađu u situaciji da je njihovo dijete nestalo.

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu je 2013. godine pokrenuo 116 000 Nacionalni telefonski broj za nestalu djecu. Navedena telefonska linija je dostupna 24 sata dnevno, a dostupna je djeci, mladima, roditeljima i drugim građanima. Telefonska linija 116 000 pokrenuta je s ciljem pružanja pravovremene pomoći i podrške djeci, mladima i roditeljima u slučaju nestanka djeteta, ali i s ciljem pružanja direktne pomoći i podrške djeci, mladima i roditeljima odnosno prevencije bjegova djece i mladih. Od 2013. godine do danas Centar je primio preko 300 poziva putem 116 000 broja za nestalu djecu, u vezi sa različitim vrstama nestanka djece. Centar za nestalu i zlostavljanu djecu se već dugi niz godina zalaže za uvođenje ujednačenog postupanja u slučaju nestanka djece na području cijele Republike Hrvatske, kao i za uvođenje mehanizma za alarmiranje javnosti u slučajevima otmice djeteta kao što je „Amber Alert“. Kako bi se javnost informirala i senzibilizirala za problematiku trgovanja djecom Centar provodi edukativne i promotivne aktivnosti namijenjene općoj populaciji građana kroz projekt „Stop trgovini – 116!“. Centar također provodi brojne aktivnosti kako bi se senzibilizirala javnost za problem nestanaka djece te kako bi se ovaj fenomen prevenirao, a također daje savjete/smjernice roditeljima i skrbnicima kako da postupe kada se nađu u situaciji da je njihovo dijete nestalo.

 

SAVJETI CENTRA ZA NESTALU I ZLOSTAVLJANU DJECU

Ukoliko je vaše dijete nestalo:

• Obavijestite policiju na broj telefona 192 ili Centar za nestalu i zlostavljanu djecu na besplatan broj telefona 116 000
• Ustupite bitne informacije na kojima je dijete posljednji put viđeno – datum, mjesto, lokacija
• Utvrdite imena i opise prijatelja i osoba s kojima je dijete posljednji put viđeno
• Pokušajte se sjetiti, analizirajte i recite policiji ili djelatniku Centra ako postoje neke promjene u ponašanju Vašeg djeteta
• Razgovarajte s djetetovim prijateljima ili kolegama jesu li bili u kontaktu s Vašim djetetom od kada je dijete nestalo
• Zajedno s policijom ili djelatnikom Centra razmotrite opciju alarmiranja medija i javnost

 

Ne znate gdje je Vaše dijete?

• Pokušajte stupiti u kontakt s djetetom direktno na mobilni telefon ili putem društvenih mreža
• Obavijestite policiju osobnim dolaskom ili pozivom na brojeve 192 ili 112
• Kontaktirajte Centar na broj 116 000
• Ustupite policiji bitne informacije na kojima je dijete posljednji put viđeno – datum, mjesto, lokacija
• Utvrdite imena i opise prijatelja i osoba s kojima je dijete posljednji put viđeno
• Razgovarajte s policijskim službenikom o opciji alarmiranja medija i javnosti
• Pokušajte se sjetiti, analizirajte i recite policiji ili djelatniku Centra ako postoje neke promjene u ponašanju Vašeg djeteta
• Raspitajte se kod djetetovih prijatelja o mogućim dogovorima koje su imali s vašim djetetom

 

Smanjite rizik da se djetetu nešto dogodi:

• Pobrinite se da dijete uvijek traži dopuštenje barem jednog roditelja prije nego ode s nekim, bilo poznata ili nepoznata osoba
• Pobrinite se da dijete zna svoje puno ime, adresu i telefon osobe od povjerenja
• Ukoliko idete na novo mjesto ili se nađete u gužvi, dogovorite mjesto sastanka u slučaju da se netko izgubi
• Poučite dijete da traži pomoć ako je u opasnosti
• Educirajte se o rizicima korištenja interneta i o mjerama zaštite koje su dostupne Vama i Vašem djetetu
• Potičite otvorenu komunikaciju s djetetom tako da Vam se može povjeriti ako doživi nešto neprimjereno
• Razgovarajte s djetetom što bi trebalo učiniti ako se izgubi
• Potičite dijete da bude svjesno okoline i da zapamti detalje u vezi sumnjivih ljudi koje susretne, npr. njihov izgled ili odjeću
• Na svom mobitelu pohranite djetetovu noviju fotografiju

Autor

Tena

Datum

25.05.2020.

Vezani projekti

Partneri