Siromaštvo djece je multidimenzionalni fenomen koji istovremeno znači dohodovnu, stambenu i materijalnu deprivaciju.
Rizik od siromaštva
Državni zavod za statistiku 2014. godine govori kako se pojam rizik od siromaštva i socijalne isključenosti odnosi na one osobe koje su u riziku od siromaštva (tj. živi u kućanstvu s dohotkom ispod 60% od srednje vrijednosti (medijana) ekvivalentnoga raspoloživog dohotka svih kućanstava) ili su u teškoj deprivaciji ili žive u kućanstvima s niskim intenzitetom rada. Što to znači za naše mlade generacije i njihovu budućnost u svijetu rada? Prema podacima Eurostata (2015), u Hrvatskoj je 13,7% mladih u dobi od 15 do 29 godina koji već sada žive u uvjetima ozbiljne materijalne deprivacije.
S obzirom da je siromaštvo i rizik od siromaštva povezan s pristupom obrazovanju i tržištu rada, očekuje se da će pokazatelji u području zapošljavanja i obrazovanja pratiti pokazatelje rizika od siromaštva. Hrvatska, međutim, ima izrazito loše pokazatelje što se tiče nezaposlenosti mladih, posebice dugotrajne nezaposlenosti. Dok je udio dugotrajno nezaposlenih mladih osoba na razini EU u 2014. godini bio 5,9%, u Hrvatskoj je taj postotak čak 17,2 %.
Najmlađi članovi
O riziku od siromaštva najmlađih članova društva u Hrvatskoj govore rezultati istraživanja Šućura i sur. (2015) i to na uzorku djece predškolske dobi u kojem su istaknuti sljedeći nalazi:
- porast stope relativnog siromaštva predškolske djece u razdoblju krize (za više od 4 postotna boda), posebice u obiteljima s troje i više djece
- veći rizik od siromaštva imaju djeca iz obitelji u kojima nema zaposlenih osoba, jednoroditeljske obitelji i obitelji s većim brojem ovisnih članova
- veći rizik od siromaštva imaju i djeca koja žive u kućanstvima s dvije ili više osoba koje imaju neku kroničnu bolest
- stopa siromaštva predškolske djece u ruralnim područjima je za čak 40% veća od one u gradskim naseljima. Posebno su pogođena područja Središnje i Istočne Hrvatske
- siromaštvo djece je multidimenzionalni fenomen koji istovremeno znači dohodovnu, stambenu i materijalnu deprivaciju.
Odrastanje u riziku od siromaštva
Rizik od siromaštva za djecu znači odrastanje u financijskoj deprivaciji, materijalnu deprivaciju u smislu lišenosti nekih od osnovnih potrepština (poput odjeće, obuće, kvalitetne prehrane) ili život u obitelji u kojoj su odrasli ukućani slabo ili nikako uključeni na tržište rada (radili su manje od 20% satnice u protekloj godini dana koja se očekuje za radno aktivno stanovništvo). Radna aktivnost članova obitelji zasigurno je jedan od najistaknutijih prediktora rizika od siromaštva. Primjerice, kad se radi o parovima s djecom, kućanstva gdje niti jedan član ne radi imaju tri puta veći rizik od ulaska u siromaštvo od kućanstva parova s djecom gdje jedna osoba radi, odnosno 13 puta veći rizik u odnosu na kućanstva gdje radi dvoje ili više ukućana (OECD, 2014).
Stope siromaštva djece povezane su sa stopama siromaštva mladih utoliko što se očekuje otežana tranzicija iz ranog djetinjstva kroz sustav obrazovanja. Uz to, siromašni mladi u prosjeku ranije postaju roditelji čime se povećava rizik od reprodukcije siromaštva i kod njihove djece i kod njihove djece (Aasve, Iacovou i Mencarini, 2006).
Što nam je činiti?
Udruženje, suradnja, unaprjeđenje postojećih i razvitak novih kompetencija može pomoći mladima u daljnjem usmjeravanju prema svijetu rada. Zato su izuzetno bitni projekti poput projekta „Pruži mi ruku – potpora mladima u riziku od siromaštva. Oni pružaju mogućnosti mimo redovnog obrazovanja, omogućuju uključenje mladih u aktivnosti zajednice, omogućuju pristup novim znanjima i vještinama što svakako utječe na povećanje uspješnosti u daljnjem životu.
