Seksualno zlostavljanje djece je poseban oblik zlostavljanja koje ostavlja trajne posljedice na dječiju psihu. Vid ovog zlostavljanja javlja se sve češće pojavom i ekspanzijom Interneta. Internet je uspio svojim rastom i širenjem razbiti tradicionalnu komukacijsku barijeru i učinio je mogućim dostupnost svih vrsta informacija svakome s osobnim računalom u bilo koje vrijeme i mjestu na svijetu. Nemoguće je virtualno odrediti veličinu Interneta u bilo kom trenutku, on je u neprestanom porastu i raste svakim danom. Ne postoji temeljit i uspješan način za provjeru svih informacija koje su na mreži. Sve na Internetu je globalno i zastrašujuće su posljedice kad dođe do njegove zloupotrebe. Dok je vrijednost Interneta kao edukacijskog sredstva davno prepoznata zbog njegovog bogatstva informacija, pogotovo za zemlje u razvoju sada se otkriva kako tehnologijska čuda mogu postati i zastrašujuća po sigurnost djece.
Internet je danas velika industrija i sredstvo pomoću kojeg se zarađuju ogromne količine novca, a taj novac se u velikom broju slučajeva zarađuje upravo preko djece. Jedan od uznemiravajućih fenomena je i dječija pornografija koja je narasla u prošlim godinama akumulirajući se na stranicama Interneta. Svjedoci smo zastrašujuće pojave rasta mreže pedofilije u gotovo svim zemljama svijeta. Broj otkrivenih slučajeva lanaca pedofilije kontinuirano raste što nam sugerira ozbiljnost problema. Neko vrijeme se javljao problem negiranja, tabua, jer je takve teme javnost često znala okaraktezirati kao "prljave" i "nemoralne" za javnu raspravu. Vladalo je uvjerenje da će problemi jednostavno nestati ako ih se "gurne pod tepih". Internet je povrediv i lak za zloupotrebu i nudi veliki broj mogućnosti za njegovo kriminalno iskorištavanje. Znatan broj dječijih zlostavljača upravo iz tog razloga koristi Internet kao medij gdje mogu u anonimnosti doći do dječije pornografije.
Očito je da je Internet u mnogome pomogao kod razvoja i širenja pedofilije. Kao i sve ostale komunikacijske tehnologije Internet je sredstvo, nosilac, a njime se omogućuje transakcija unosne dječije pornografije, njeno objavljivanje i širenje.
Jednostavnost i pristupačnost takvim materijalima na pedofilskim web-stranicama može pogrešno voditi mlade na zaključke da nema ničeg lošeg u pornografskim aktivnostima u kojima su uključena djeca i maloljetne osobe, jer djeca odrastaju u sredini gdje ih reklame i trendovi uče što je "in" pa tako neki mogu krivo shvatiti da je i takav sadržaj na stranicama normalan. Više ne postoje iluzije, nitko ne može zanijekati da se ne nalazimo pred ozbiljnim, globalnim problemom zlostavljanja djece putem Interneta.
Teško da prođe dan bez slučaja pedofilije propraćenog u medijima. Korištenjem Interneta za kriminal protiv djeteta zlostavljači tu istu djecu čine dvostrukim žrtvama. Prvi put kad su doista zlostavljana fizički i seksualno, a drugi put kad to zlostavljanje bude viđeno od tisuća ili milijuna drugih promatrača i stalno iznova gledano. Smatra se da se Internetom koristi oko 123. milijuna ljudi diljem svijeta, a polovica od tog broja je u Sjevernoj Americi.
Naravno, Internet ne koriste samo odrasli već je i djeci sve češća aktivnost u slobodno vrijeme surfanje po mreži što znači da ih treba adekvatno zaštititi. Postoje dva načina da svako dijete potencijalno bude dotaknuto i povrijeđeno dječijom pornografijom. Kao slučajni, nenamjerni promatrači pretraživajući Internet stranice ili i sami kao subjekti, žrtve zlostavljača zabilježeni na fotografijama ili filmovima, a potom objavljeni na mreži. Djeca također mogu biti izložena pedofiliji nekim oblikom teksta, crteža ili komunikacijom preko "chat room-a". IRC(Internet realy chat)omogućuje na poseban način prijetnju djeci, jer korisnici skriveni iza lažnog identiteta(nick name-a) i godina dolaze u direktan kontakt s njima . Nisu im potrebne nikakve posebne kompjutorske vještine jer Internet omogućuje jednostavno pretraživanje i lako korištenje. Koristeći forume (chat rooms) traže potencijalne žrtve i pokušavaju ih primamiti na eventualni susret.
Predatori na djecu (Child predators) bezprimjeran su vid ljudske zlobe. Pedofili sada imaju mogućnost skrivajući identitet prići dovoljno blizu svojim potencijalnim žrtvama predstavljajući se članom teen grupe. Oni idu tako daleko da razmijenjuju informacije i organiziraju se kako bi si pomogli prići žrtvama. U forumima (online chat rooms) raspravljaju o strategijama privlačenja djece i njihovog iskorištavanja te kako zavarati roditelje žrtava u lažno značenje sigurnosti prisustva zlostavljača u blizini žrtve. Procjenjuje se da je oko 24. milijuna djece dnevno u nekom trenutku na mreži (online), a veliki dio njih se susretne s nekim od pedofilskih sadržaja na Internetu. Pedofilske skupine kreiraju Internet stranice na kojima objavljuju informacije koje upućuju djeci, gdje ih pokušavaju uvjeriti da je odnos između djeteta i odraslog prirodna i normalna stvar.
Mit da je svijet pedofilije i dječije pornografije teško dostupan djeci samo dokazuje koliko se društvo zavarava. Oni su u stanju vršiti svoje kriminalne aktivnosti širom svijeta gdje god postoji slobodni pristup Internetu. Danas živimo u svijetu u kojem se zagovara sloboda građana, medija, izražavanja i privatnosti. Devijantnost je otišla toliko daleko da pedofili zahtijevaju za sebe slobodu seksualnog izražavanja i pri tom se koriste Internetom za objavljivanje svojih stavova. Štetnost efekta na mlade koji dolaze u kontakt s ovakvim sadržajima je stoga velika i predstavlja ozbiljnu prijetnju njihovoj sigurnosti.
Pedofili pokušavaju prikazati djecu kao seksualna bića kako bi se opravdali za svoje nastranosti i prikazali sebe kao nekog normalnog. Zlostavljajući ih često pokušavaju na fotografijama prikazati kako se smiješe ili imaju neutralan izraz lica i vrlo rijetko djecu u tim prikazima pokazuju s znakovima nelagodnosti . Ovo je usmjereno u ojačavanje i opravdavanje njihovih interesa prema djeci.
Internet je postao veoma atraktivno mjesto za one koji produciraju i one koji konzumiraju dječiju pornografiju zbog brojnih razloga. Ovaj medij je brži, jeftiniji od svih ostalih i omogućuje jednostavno trgovanje ilegalnim sadržajima. Djeca koja su zlostavljana u njihovim su poslovima tretirana poput bilo koje druge robe koja se prodaje. Predstavljena su u katalozima sa slikama i mjestima gdje se nalaze podaci o njihovim godinama, nacionalnosti, psihičkim osobinama i mjestima gdje stanuju. Zlostavljači u nekim slučajevima koriste iste slike kao sredstvo ucjene da bi djecu, žrtve drželi u poslušnosti i u šutnji. Često im se prijeti da će im nauditi, njima i njihovim obiteljima, izvrgnuti ih ruglu, a ponekad pribjegavaju i ubojstvima kako bi se zaštitili od eventualnih svjedoka. Ovakav vid trgovine putem Interneta može biti unosan posao za producere ovakvog materijala i to je još jedan aspekt koji pomaže širenju ove pošasti.
Zbog čega je problem dječije pornografije u tolikom porastu?
Problem s kojim smo danas suočeni je i više nego ozbiljan, jer potražnja za dječijom pornografijom vodi k mnogo širem seksualnom iskorištavanju maloljetnika. Gdje je uvučen u razmjenu novac i pogotovo tako velike količine novca kao u slučaju dječije pornografije za sebe nađe interes i organizirani kriminal. Ratovi i nestabilne vlade u zemljama Istočne Europe, Afrike i Latinske Amerike također čine "plodno tlo" gdje kriminalne organizacije nalaze svoje žrtve. Situacija u Istočnoj Europi poslije kolapsa socijalne zaštite i ekonomskog sistema prouzročila je veliku nezaposlenost i rapidnu pauperizaciju stanovništva što je rezultiralo u nekim slučajevima napuštanjem djece od strane njihovih roditelja te su ta djeca orjentirana na ulicu gdje postaju lak plijen organiziranih lanaca pedofila.
U izbjegličkim kampovima u Gvineji, Liberiji i Sierra Leone-u je otkrivena raširena praksa seksualnog zlostavljanja djece u kuju su uklučeni vojnici zaraćenih strana(čak i pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda), seks-turisti pa i radnici humanitarnih organizacija.
Razmjena seksualnih usluga za novac ili poklone postala je uobičajena. Većina djece koja su uvučena u seksualno zlostavljanje su starosti od 13. do 18. godina, no postoje slučajevi gdje su i neka veoma mlada djeca nagovarana da poziraju gola u zamjenu za biskvit ili neku drugu hranu. Uvučena u krug prostitucije i pedofilije ta djeca završavaju često izvan svojih matičnih država kao roblje koje će biti višestruko iskorištavano.
Nerijetko i sami roditelji prodaju svoju djecu zbog velikih dugova u kojima se nađu. Ovakvi slučajevi su najčešći u Jugoistočnoj Aziji gdje postoji organiziran seks-turizam koji se otvoreno reklamira putem Internet stranica. Putovanje do lokacija koje nude seksualne odnose s djecom nude organizirani i uhodani međunarodni lanci pedofila.
Termin "sugar dady" u novije vrijeme u literaturi na engleskom opisuje tipično starijeg čovjeka koji financijski podupire svog seksualno mnogo mlađeg partnera.
Dostupni podaci nam potvrđuju da većina dječijih zlostavljača čine muškarci. Žene čine tek manji marginalni dio koji je umješan u ove kriminalne radnje. Kako bilo, no postoje primjeri gdje zapadnoeuropske žene posjećuju Jugoistočnu Aziju inicirajući seksualne kontakte s maloljetnim osobama u Šri Lanci, Filipinima, Nepalu te u Africiu Gambiji i Sierra Leone-u. Također i za žene koje ulaze u dugotrajne odnose sa svojim maloljetnim partnerima uz uvjet da ih financijski izdržavaju postoji termin koji se koristi u literaturi i opisuje ih kao "sugar mummies".
Čelnici država u tim regijama su svjesni činjenice da je veliki dio "turista" tamo upravo zbog dječije prostitucije, ali su također svjesni da bi poduzimanjem neke ozbiljnije akcije za zaštitu te djece izgubili veliki priliv novca u državne blagajne. Lako je uočljivo da se interesi za novcem stavljaju na prioritetnije mjesto nego interesi i zaštita djece. Roditelji zbog toga imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Nažalost brojna djeca nemaju adekvatnu njegu i njihova nesreća počinje upravo u njihovim obiteljima.
Dječija pornografija je materijal koji često može izraditi član obitelji i znanac djece s ciljem zadovoljenja svojih seksualnih potreba, ali i zbog prodaje putem Interneta. Takve osobe publiciraju i prodaju slike svoje djece ili ih prostituiraju u nekim slučajevima. Postoje primjeri gdje udruge nudista na svojim stranicama objave obnažene fotografije svoje obitelji na kojima se nalaze i njihova djeca. Te slike koje nisu snimljene iz pedofilskih nakana zbog nesavjesnosti roditelja pedofili mogu koristiti kao seksualnu stimulaciju. Na taj način roditelji indirektno zlostavljaju svoju djecu izlažući ih pogledima milijuna korisnika Interneta.
Tko su osobe koje traže svoje seksualno zadovoljstvo u djeci?
Takve osobe imaju vrlo malo savijesti što je često posljedica rano doživljene traume, a nerijetko su i sami kao djeca bili zlostavljani. Poremećaji koji ovome pridonose su česti poremećaji super ega i poremećaji kontrole impulsa.
Odrasle osobe koje su u djetinjstvu često mijenjale skrbnika mogu imati velikih poteškoća u održavanju trajnog i stabilnog odnosa s drugim odraslim osobama, što također može potaknuti seksualno nasilje nad djecom. Poremećaj se može manifestirati kroz osjećaj anksioznosti, nepovjerenja, nesigurnosti, nekontroliranoga bijesa i nemogućnosti razvoja socijalnih odnosa. Osobe s takvim nedostatcima češće se okreću djeci kako bi zadovoljili svoje psiho-seksualne potrebe. U blizini djece oni se osjećaju nadmoćnima, sigurni u sebe, jer oni su ti koji dominiraju i vrše kontrolu nad nekim.
Osobe koje zlostavljaju djecu su uglavnom vrlo visoko ili isključivo seksualno orijentirane prema njima, što ne znači da takvi ljudi ne žive na privid u normalnim obiteljima, običnim životom,a često i sami imaju djecu. Mogu pripadati svim socio-ekonomskim skupinama i rasama te posjedovati viši ili niži stupanj obrazovanja.
Nedavni događaji nam pokazuju da pedofili postoje i među svećenicima i prosvjetnim djelatnicima i svim drugim profesijama koje bi se trebale baviti odgojem mladih i njihovim duhovnim zdravljem. To je dokaz pogrešnih predrasuda da zlostavljači djece uglavnom dolaze iz siromašnijih i niže obrazovanih slojeva društva.
Seksualni zlostavljači djece uključujući i one koji se služe Internetom kao sredstvom za zadovoljenjem svojih potreba čine kategoriju opasnih kriminalaca sklonih recidivizmu. Neki počinitelji shvaćaju da su pogriješili, ali zbog slabe kontrole impulsa ponavljaju iznova svoje posjete stranicama s pedofilskim sadržajem ili idu i dalje ka otvorenom seksualnom zlostavljanju djece. Kako bi se rješio ovaj težak problem recidivisti se u nekim državama podvrgavaju kemijskoj ili kiruškoj kastraciji. Postotak recidivizma uvelike ovisi o nizu čimbenika kao što su: dužina trajanja kazne, psihološke karakteristike počinitelja, način tretmana te kvaliteta nadzora poslije završenog tretmana.
Nužno je posebno psihijatrijsko liječenje zlostavljača djece koje je potrebno nastaviti i nakon izdržavanja kazne uz psihološku, farmakološku i sociološku pomoć s obzirom da je proces reintegriranja poslije povratka na slobodu posebno težak kod ove skupine zlostavljača. Policija može obavijestiti lokalno stanovništvo o povratku na slobodu bivšeg kažnjenika kako bi se smanjila mogućnost ponovnog zlostavljanja djece. Ovakve mjere znaju izazvati paranoju kod roditelja pa pedofili bivaju premlaćivani, imovina im se uništava, onemogućuje im se zapošljavanje te se zbog svega toga u zadnje vrijeme izbjegava ovaj pokušaj prevencije u zaštiti djece od pedofila.
Kako zaštiti djecu?
Roditelji su često u zabludi misleći ako su im djeca na oku doma da su i sigurna. Neki su najsretniji kada djetetu mogu kupiti računalo i staviti im ga u sobu samo kako bi se njima manje bavili. Roditelji bi trebali djeci dati do znanja da su zainteresirani za njihove aktivnosti tražeći od njih da im pokažu stranice koje posjećuju. Danas na tržištu postoje i tzv. programi dadilje koji onemogućuju djetetu pristup stranicama neprimjerenog sadržaja bez potrebne lozinke koju roditelj kreira. Treba imati na umu da eventualna striktna zabrana može prouzročiti suprotno te povećati interes kod djece i učiniti Internet još atraktivnijim. Koje stranice djeca posjećuju, roditelji mogu vidjeti i provjeravanjem popisa Internet stranica koje su bile otvarane (history folder).
Kao što poznaju njihove školske prijatelje roditelji bi se trebali interesirati i za njihova poznanstva stečena na Internetu i napomenuti im da je stranac ipak stranac, jer nikad ne mogu biti sigurni tko se krije iza nadimka (nick-name) s druge strane linije. Trebaju im objasniti da nikad ne govore svoje osobne podatke niti podatke o svojoj obitelji, jer ne mogu znati što bi neznanac s njima mogao učiniti.
Simptomi koji roditeljima mogu otkriti djetetovu izloženost pornografskim materijalima je seksualizirano ponašanje ili znanje o spolnosti neadekvatno za dob djeteta. Dobrobit djeteta mora biti osnovni cilj svakog roditelja i oni su dužni djetetu osigurati, unutar svojih sposobnosti i financijskih mogućnosti, kvalitetu življenja primjerenu djetetovom tjelesnom,duševnom i društvenom razvoju.
Vlade širom svijeta traže načine u zaštiti djece od povredivih sadržaja na Internetu. Kada i čine to, moraju biti pažljivi da poštuju osnovna ljudska prava , prava na slobodnu komunikaciju i uživanja u slobodi izražavanja. U praksi vlasti se moraju pridržavati prava o slobodi medija koja su zajamčena internacionalnim zakonima, ali svatko se može složiti da oblici komunikacije koji obuhvaćaju kriminal, terorizam, rasizam, pedofiliju i druge slične aktivnosti ptpadaju pod pravo cenzure. Tradicionalne mjere cenzorstva nisu do sada uspješno operirale u novom bezgraničnom, virtualnom okruženju koje je stvorio Internet, stoga osobe odgovorne za dječije korištenje Interneta, bilo to roditelji ili edukatori, moraju preuzeti odgovornost u osiguravanju djece od neželjenih sadržaja.
Održano je nekoliko međunarodnih konferencija u cilju stvaranja tzv. cyber-policije i modernizacije pravosudnih i policijskih organa. Potrebno je usvojiti etičke zakone koje će uniformno prihvatiti sve Internet kompanije. Ovdje su također prisutne sumnje u to koliko će biti efektni ovakvi zakoni primjenjeni na Internet svijet. U S.A:D:-u zakon poziva na upozorenja koja se trebaju pojaviti na monitoru (Da li ste mlađi od 18.godina? Ako ste mlađi, kliknite ovdje…) kako bi obeshrabrili mlade u pretraživanju neprimjerenih stranica, ali problem je što mnogi ta upozorenja ignoriraju. Predviđene su visoke novčane kazne za one koji objave ilegalan materijal na nekoj od stranica i kazne se kreću i do 50.000.$ za svaki dan koliko je materijal bio izložen na Internetu.
Jedna od najvećih barijera u instaliranju agresivnijeg legalnog mehanizma odgovora u zaštiti djece od pornografije u cyber prostoru je sporno pitanje i konflikt zbog zajamčenih prava na slobodu medija. Naravno, treba priznati pravo pristupa javnosti na informativno-edukacijske materijale, ali u međuvremenu to pravo mora biti balansirano s pravima djeteta da bude zaštićeno od bilo koje forme seksualne eksploatacije i izloženosti negativnim stranama Interneta
Postoje različiti filtrirajući sustavi kojima se pronalaze nepoželjni sadržaji i informacije na web starnicama, te se otvaraju posebne telefonske linije na koje građani prijavljuju nepoželjne sadržaje na koje su naišli. Kombiniranjem ovih mjera u suradnji s pravosuđem mogu se postići zavidni rezultati.
Internet je i veliki potencijal zaštite djece. Vrlo jednostavno se mogu širiti informacije protiv pedofila i ostalih zlostavljača djece. To je pozitivni aktivni društveni odgovor za zaštitu djece, što može rezultirati boljim pronalaskom i kažnjavanjem pedofila od lokalne do međunarodne razine. Posljedica toga je uklanjanje određenog materijala s Interneta što je moguće jedino u suradnji s Internet industrijom.
U ovom opsežnom poslu vrlo je bitno smanjiti tehnološke razlike između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Međunarodni ured za zaštitu prava djece preporučuje izradu univerzalnog programa za blokiranje i uništavanje dječije pornografije , te pokušava osigurati uspješnu suradju na međunarodnoj razini između država i organizacija koje se bave zaštitom djece.
Povezivanjem vlada, pravosuđa , Internet industrije i nevladinih udruga moguće je stvoriti društveno prihvatljive standarde, bez obzira na kulturne, političke i socijalne razlike između pojedinih naroda. Djeca i roditelji moraju biti svjesni da Internet koriste kao edukativno sredstvo i to educiranjem roditelja i djece da budu oprezni sa štetnim, ilegalnim materijalima te da koriste filtrirajuće sustave koji blokiraju takve i slične sadržaje.
Jedna od prvih konkretnih službi pomoći u prevenciji dječije pornografije putem Interneta je "Euroispa"dostupna na Internetu od 1997.godine, a ujedinila je pravosudne službe Austrije, Belgije, Finske, Frencuske, Irske, Italije, Nizozemske, Njemačke, Španjolske i Velike Britanije. Svaka od država je uredila svoju Internet stranicu na kojima korisnici mogu naći materijale iz kojih mogu naučiti sve o dječijoj pornografiji, te što učiniti ako se susretnu s istom i kome se obratiti na lokalnoj razini.
Danas postoje naznake ozbiljnjijih akcija u borbi protiv pedofilije na Internetu , a najviše se radi u S:A:D.-u gdje je taj problem i najočitiji. Testiraju se i razvijaju sistemi koji će biti u stanju automatski iskorijeniti dječiju pornografiju i ostali ilegalni materijal s korisničkih stranica. Program pretražuje oko 26.000. interesnih skupina , tražeći materijal koji je već prijavljen od I:W:F: (Internet Watch Foundation) i uklanja te materijale koji se ne mogu više ponovno staviti na Internet.
Hrvatska i problem pedofilije
Hrvatska u proširenju korištenja Interneta više ne zaostaje u tolikoj mjeri za visoko razvijenim zemljama, što znači da Hrvatima donosi iste pozitivne i negativne strane.
Iskorištavanje djece ili maloljetnih osoba za pornografiju je kazeno djelo u Hrvatskoj1, a također je kažnjivo i upoznavanje djece s pornografijom2. Od djece koja redovito koriste Internet u dobi od 10. do 17. godina, svako peto od njih bilo je izloženo neprimjerenim seksualnim ponudama . Najviše je djece u dobi od deset do trinaest godina koja koriste računalo izvan doma i primaju seksualne poruke i nagovore na susret. Pretpostavlja se da od ukupnog broja ovakvih slučajeva samo 10% bude prijavljeno policiji. Nažalost puno je djece koja iz intimnih razgovora s neznancem preko Interneta izlaze s osjećajem krivnje i traumama od kojih će posljedice osjećati godinama.
Jedno od istraživanja provedenih u Hrvatskoj potvrdilo je svjetske statistike da svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak dožive neki oblik seksualnog zlostavljanja. Negativnim sadržajima najizloženija su djeca predtinejdžerske dobi i tinejdžerske dobi od 10. do 13. godina jer oni nisu u stanju definirati sami sebe, niti mogu tako lako praviti razliku između normalnog i neuobičajenog stava drugih odraslih odraslih osoba prema njima.
Pedofili bez obzira na kulturne razlike, obrazovanje, materijalni status imaju svugdje sličan pristup djeci U forumima (chat rooms) im se u početku predstavljaju kao njihovi vršnjaci, šalju im viceve i šale kako bi dijete potaknuli na otvoreniji razgovor, a kako se razgovori nastavljaju i stupanj povjerenja između njih i djece raste [1] uskoro traže i susret. Ispituju ih za mjesto i adresu, roditelje, školu i sve one informacije koje im se učine da bi ih mogle dovesti u blizinu te djece. Navode ih na razgovor o seksu kroz šalu, a potom od njih traže fotografije ili nagovaraju djecu na fotografiranje provokativnih scena. Nerijetko, pedofili im šalju pornografske slike kako bi ih uvjerili da je to sasvim uobičajeno i da bi trebali i oni probati isto. Nakon takvih scena djeca pretrpe šok, ali rijetko to nekome prijave zbog osjećaja srama i krivnje koja se stvara u njima. Nažalost, često nisu u stanju ocjeniti tko su osobe s kojima kontaktiraju tako da oni neoprezniji lako odaju svoje osobne podatke koji ih poslije mogu dovesti u situaciju da postanu žrtve.
Zaključak
Roditelji ili skrbnici imaju najveću odgovornost u odgoju i obrazovanju djeteta, a najbolji interesi djeteta moraju biti njihova osnovna briga. Pojedinačne mjere borbe protiv pedofilije nisu davale željene rezultate, ali uključivanjem šire međunarodne zajednice od lokalnih razina do najviših nivoa, prilagođavanjem zakona, razvojem cyber-policije, širenjem ispravnih socijalnih i kulturnih vrijednosti i na Internet i educiranjem roditelja i djece moguće je stvoriti sredinu u kojoj će djeci biti osigurano normalno i zdravo odrastanje.
Informiranje, edukacija i pronalaženje pravog pristupa prema djeci je možda ipak najbolji način njihove zaštite.
Literatura:
- Arnaldo, Carlos: Child abuse on the Internet: ending the silence, UNESCO, Paris, 2001. godina
- Hawkins, Gordon: Pornography in a free society, Cambridge University Press, Cambridge, 1991. godina
- Dubowitz, Howard: Neglected children: research, practice and policy, Sage, New Dehli, 1999. godina
- Bonnet, Catherine: Razbijeno dijete: incest i pedofilija, Bios, Zagreb, 2000. godina
- Buljan-Flander, Gordana: Zlostavljanje i zanemarivanjedjece; Marko Marulić, Zagreb, 2003. godina
- Katalinić, Sanja: Zapuštanje i zlostavljanje djece i maloljetnih osoba, doktorska disertacija, Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Rijeka, 2002. godina
- www.poslovniforum.hr/zakoni/kazneni_zakon.asp
